Milovan Medojević, poznatiji kao Medo je jedan od najiskusnijih tangerosa u Crnoj Gori. Nezvanični je višegodišnji državni šampion u tango maratonu.
Kao klinac nije pokazivao nikakvu želju da se bavi nekom aktivnošću kao što je ples. Prirodno nedovoljno talentovan za sport, muziku, poeziju uvidjevši da nema nekog drugog načina da privuče pažnju suprotnog pola, kreće na kurs salse. Kao salsero se ne snalazi baš najbolje, pa odlučuje da svoj plesni rječnik obogati najstrastvenijim (kako kažu) plesom - argentinskim tangom.
Počeci njegovog putovanja tango svijetom nijesu bili nimalo laki. Trebalo se izboriti sa tehnikom koju je njegov instruktor i u tom periodu duhovni učitelj, Ivan, tražio od njega. Postavljeni su najviši ciljevi kako bi se od jednog potencijala u pokušaju napravio pristojan plesač. Danonoćnim treninzima, stvarno je postao pristojan momak, za šta je još iz mlađih dana imao dobru podlogu. Samo je još bilo potrebno da postane i plesač.
Prvi treninzi na osposabljavanju mladog tangerosa su se odnosili na fizičku spremu, pa je sa tim ciljem na umu (ne baš, ali dobro zvuči) postao i amaterski polumaratonac i maratonac sa više osvojenih medalja na trkačkim takmičenjima. Nakon toga je trebalo da pronađe svoju emotivnu stranu i da je razvija u pravcu koji ovaj ples nalaže, pa je pored treninga fizičke spreme dio svog slobodnog vremena posvetio izučavanju umjetnosti kroz kreaciju iste.
Pokušavao je da produbi svoje poznavanje muzike prolazeći kroz učenje različitih instrumenata, prolazak kroz nekoliko bendova različitih muzičkih žanrova, čak je pokušavao da se bavi komponovanjem. Kao bubnjar i gitarista izgradio je osjećaj za ritam i melodiju, gdje je emociju pjesama pokušao da produbi i pišući poeziju, kako bi poezija koraka bila još bolje shvaćena.
Upotpunjujući svoje razumijevanje tango muzike, fizički potpuno spreman, pristupio je i učenju koraka. U početku, kako bi iz njega izvukao maksimum, njegov učitelj mu je svakodnevno zadavao razne poligone koje je tango koracima morao da pređe. Bilo je tu svega: hodanje po zamišljenom žaru, penjanje uz konopac sa partnerkom u plesnom stavu, mentalno jačanje volje za plesom slušanjem Kumparsite 24 časa bez prestanka…
Nakon tih teških priprema, hvata prvu milongu (tango plesno veče) u Podgorici, i odmah oduševljava sve prisutne plesačice, plešući sa njima i pokazujući im svoje plesne sposobnosti. Njegov učitelj, gledajući svoje čedo od učenika, biva ponosan, i nakon toga oba aktera ove priče shvataju da je nebo granica.
Medo, dalje upotpunjuje svoju mudrost posjećujući različite događaje u regionu i učeći od raznih učitelja, od kojih su pojedini poznati širom svijeta. I pored upliva tuđih mudrosti, on ostaje dosljedan svojem duhovnom vođi, koji ga svojim mudrim savjetima i dalje oplemenjuje znanjem.
Kažu pojedini ljudi, za koje mislimo da su pametni, da je znanje moć. Fun fact: Jedan dio svog života Medo je proveo kao Moćni rendžer. U pitanju je jedna fotošopirana fotografija, ali to ne umanjuje značaj ovog segemnta njegovog života, makar u njegovoj glavi.
Prosvjećenje u duhovnom pogledu je nešto što ga tjera da napreduje, pa tokom svoje plesne karijere svoje znanje pokušava da unaprijedi istražujući neke stvari koje na prvu loptu nijesu povezane sa tangom. Svjestan te činjenice, kupuje i drugu loptu i tako opremljen pokušava da istražuje malo psihologiju, čitajući autore popularne psihologije. Na taj način uspijeva da se lakše izbori sa tango pjesama koje mu uđu u glavu i prate ga poput narodne muzike.
Zvanje instruktora mu je dodijeljeno 2015. godine, kao priznanje za izvanredan trud i posvećenost u prosvjetljenju onih koji počinju da se bave plesom. Kao instruktor, on ulaže još veće napore kako bi uspio da pomogne budućim naraštajima tango zajednice da postanu borci za istinu i pravdu, možda i Moćni rendžeri jednog dana. Odlučuje da tri puta mjeri jednom siječe, pa mu zbog toga bivaju povjerene tri grupe na kojima peče zanat. Kao instruktor, rado se prihvata i uloge asistenta, kako bi kroz posmatranje obje uloge: učenika i učitelja, bolje razumio tu kosmičku povezanost.
Za sebe će često reći da je povučena i čudna osoba, prije svega zato što ga i nakon toliko godina nešto i dalje vuče prema tangu a sa druge strane i njemu je čudno to. Svoje znanje konstantno je nastavio da nadograđuje kako bi zadovoljio one najstrožije ISO i JUS standarde u pogledu kvaliteta građevinskog objekta naučno-obrazovne namjene.
Ovu biografiju pisao je sam.