Uvod: Svrha ovog teksta nije samo da promovišemo predstojeće događaje (praktika u nedjelju i specijalna milonga u ponedjeljak). Svrha ovog teksta je i da Vam saopštimo nakon koliko plesnog iskustva ste spremni da posjetite prvu milongu i koje su mjere predostrožnosti da ne napravite totalni kolaps na podijumu. Ukoliko usput naiđete na informaciju zašto je civilizacija Atlantide nestala, molimo Vas da nas obavijestite, jer smo je slučajno odali.
Wikipedia objašnjava pojam milonge kao događaja na ovaj način: “Milonga is an event where Argentine tango is danced.”(Milonga je događaj na kom se pleše argentinski tango.) Ovo je neko najprostije objašnjenje datog pojma, ali bih ja proširila malo tu definiciju: milonga je događaj gdje se pleše ono što se izvježbalo na časovima i praktikama, ali i okupljanje ljudi koji su tu došli da se druže.
Kada odaberemo tango kao ples kojim ćemo se baviti, trebalo bi da imamo na umu da je potrebno s vremena na vrijeme posjetiti i ta dešavanja, milonge. Koja je svrha odlaska na časove nečega novoga, ako ne možemo to negdje da primijenimo? To je poput onoga kada posjedujete vozačku dozvolu, ljudi se oduševe kad vide to u CV-ju, ali vi ne vozite, tako da od toga nemate neke velike koristi.
Na časovima se rade silne vježbe za unaprjeđivanje držanja, ravnoteže, tehnike, vježbaju se i neke kombinacije kako bi te vježbe dobile smisao. U redu je ako volite da vam neko govori kako da se krećete, da stojite na jednoj nozi, šta da radite koljenima, na koju stranu da pomjerate ramena i slično. Ipak je interesantnije samostalno povezivati te naučene elemente u cjelinu, tj. u ples. Milonga je, na neki način, zaokruživanje cjeline – sve te vježbe koje smo radili, sve one kombinacije koje smo se trudili da iskopiramo, sva ona gaženja prilikom vježbanja konačno dobijaju smisao.
Milonge se ne organizuju kao vrsta „testiranja” ili „ocjenjivanja” onoga što je naučeno na časovima (dosad nijesam uspjela da vidim nekoga ko ide sa fasciklom i olovkom i upisuje poene ljudima koji su u rondi). Poenta njihovog organizovanja jeste da ljudi uživaju u opuštenoj atmosferi, plešući ono što su vježbali na časovima i družeći se jedni sa drugima.
Svi smo mi nekad bili početnici i znamo šta prolazi kroz glave onima koji tek počinju sa tangom:
- Znam li ja dovoljno „koraka“ da se pojavim tamo?
- Nemam cipele za ples…da li moram da se obučem svečanije za milongu ili mogu da se pojavim u farmericama?
- Šta ako pogriješim kad plešem sa nekim ko pleše bolje od mene?
- Tu postoje neka pravila…baš ih je mnogo. Kako mogu odjednom sve da ih zapamtim?
Krenuću sa odgovorima od poslednjeg pitanja.
Ta pravila ponašanja na milongama su nešto što se poštuje na svim većim tango događajima. Istina, ima tu dosta sitnica na koje se obraća pažnja, a o kojima će Ivan u nedjelju reći nešto više. Što se više ponašate u skladu sa tim pravilima, to sebe više svrstavate u naprednije plesače. To je jako korisno kad prisustvujete nekoj milongi gdje ne poznajete mnogo ljudi (a ni oni vas). Na manjim milongama, poput ovih koje se organizuju kod nas, niko vam neće odrubiti glavu ako pozovete partnerku na ples tako što joj priđete direktno, niti ako ne uhvatite cabeceo. Svakako, valjalo bi vježbati i primjenu ovih pravila što je više moguće.
Šta ako pogriješim kad plešem sa nekim ko pleše bolje od mene? Nasmijte se. Probajte da se ne izvinjavate. Taj bolji plesač vas nije pozvao da bi vas ocjenjivao na milongi. Taj poziv za ples vam je upućen iz poštovanja i kao znak podrške. Vjerujte da se greške svima dešavaju, čak i na ozbiljnijim dešavanjima. Samo im ne treba pridavati previše značaja, nego nastaviti dalje, kao da se ništa nije desilo i sa osmijehom.
Da bih to bolje ilustrovala, predlažem da pogledate sljedeći klip: https://www.youtube.com/watch?v=5TjLkyddg7M (kome je muka da gleda kompletan klip, neka ide direktno na 1:10-1.30). Javni nastup, veliki festival, jedan od najboljih plesnih parova (makar meni). Eto, i njima se desilo da pogriješe, pred brojnom publikom. Ali su odlučili da na zabavan i elegantan način nastavili sa plesom.
Cipele za ples svakako pomažu da ples bude manje naporan i da vizuelno djeluje atraktivnije. Otkako sam počela da se bavim plesom, vježbala sam u raznoj obući – na početku u onoj koja nije predviđena za tango, a kasnije i u obući koja je predviđena za ples – i stvarno postoji razlika. U ne-tango obući bih morala da uprem u pod prilično jako da bih se izrotirala, dok u plesnoj obući nema potrebe da toliko zamaram zglobove. Niko ne očekuje od vas da od prvog dana imate kompletnu „opremu“. Plesne cipele nijesu baš najjeftinije, ponekad se na njih čeka i po par mjeseci, ali postoje jeftinija i brža rješenja za koja možete konsultovati nekoga od instruktora ili iskusnijih plesača. Takođe, na našim milongama još uvijek nije uveden obavezni dress code. Birajte udobnu odjeću, u kojoj možete normalno da se krećete i zbog koje nećete izgubiti fokus sa plesa.
Umijeće plesanja tanga se ne ogleda u tome koliko kombinacija umijete da izvedete da bi impresionirali svog partnera ili partnerku.
Iz perspektive iskusne plesačice, tvrdim da mi nije bitno koliko dugo pleše partner koji me je pozvao na ples, niti koliko elemenata ili kombinacija može da me povede. Ono što mi je bitno jeste da se krećem sa partnerom što je prirodnije moguće i da se što je moguće manje sudaramo sa drugim parovima u rondi. Atraktivne kombinacije koje uključuju gancho ili boleo umiju da budu interesantne, ali ono što ples čini spcijalnim je kada se osjećamo prijatno tokom koračanja. Na kraju krajeva, na velikim festivalima, gdje ima po nekoliko rondi i gdje pleše veliki broj ljudi, teško da ima prostora za nešto komplikovanije od pivota.
Iz perspektive nekoga ko još uvijek radi na sebi i trudi se da unaprijedi svoj ples, i ja imam tremu kad me pozove na ples neko ko pleše duže od mene ili neko čijim časovima prisustvujem u svojstvu polaznika. Istinski dobri plesači teško da će na milongi svoju partnerku da povedu nešto što ona iz nekog razloga ne može da izvede. Na časovima i na praktikama će vas vjerovatno forsirati i tražiti i više nego što mislite da možete da izvedete. Na milongama je drugačija priča – došli ste da uživate u plesu, u onim stvarima kojima vladate, makar to bilo naprijed-nazad-strana.
Ako vam ovo nije bilo dovoljno ubjedljivo da dođete na milongu i usudite se da plešete, dođite makar da budete posmatrači. Dođite da se upoznamo i družimo. Ovakva dešavanja su „proizvela“ neke najbolje prijatelje, kumove, supružnike…
Vidimo se u ponedjeljak!
