Festivali su momenti koji nam ove godine nedostaju možda i najviše od svega (pored regularnih lokalnih aktivnosti, naravno). Na našu veliku žalost, zbog trenutne situacije sa pandemijom Covid-19, većina festivala je otkazana i svima nam jako fale dragi ljudi koje srijećemo na njima. Za sada je svakako najbitnije da pazimo svoje i zdravlje ljudi oko nas. Ali se nadamo da će sve ovo uskoro proći, pa ćemo to proslaviti na sledećim izdanjima kako dolikuje. Što je samo razlog više da ih dodamo na spisak planova.
Festivali su jedna od najbitnijih tema u plesnom životu svih salserosa, čim se malo propleše i „stane na noge“. Od pitanja kada je pravo vrijeme za prvi festival do pitanja o pojedinačnim festivalima, to su svakako razgovori koji znaju da potraju. I dok fb udara po nostalgiji uspomenama od ranijih godina, riješih da napišem „par redova“ na ovu temu.
Što se tiče pitanja „kada ja mogu/treba da idem na festival?“, vrlo je individualno, mada ja sam uvijek za ono „u vatru“ što prije, pa je tako i moj prvi festival bio posle samo pola godine plesnog iskustva. Definitivno nisam mogla da pratim radionice ni približno dobro i vrlo je nerealno očekivati da će vam odmah sve ići od ruke, ali je svakako bio nezaboravno iskustvo koje me je još više zainteresovalo za ples. Dovoljno je da sa festivala donesete jedno novo znanje, neki pokret, figuru… Ma bilo šta i misija je uspjela, već ste napredovali u svom plesu. Da nije bilo toga vjerovatno danas ne bih plesala salsu. Festivali su otvorili vrata ka jednom sasvim drugačijem svijetu.
Što se tiče samih događaja, predstaviću vam neka moja iskustva kada su festivali u regionu u pitanju. Redosled će im biti po vremenskim okvirima u godini, ne po važnosti za mene, da ko šta ne zamjeri haha.
——–
Prvi festival sa kojim se počinje godina je SARAJEVO SALSA CONGRESS u januaru. S’ obzirom da ovo nije festival prvenstveno kubanske salse, neće mi Vedran i ekipa zamjeriti što ću reći da meni lično ovaj festival nije na listi prioriteta. Ali to ne znači da na njemu nećete naći odlične radionice i salse (prave haha), reggaetona, bachate i kizombe. Kao i radionice linijske salse ako vas zanima da i to probate (zašto da ne). Ono po čemu je ovaj festival poznat i zbog čega je svake godine veliki broj naših članova tamo, je odličan dernek. Mislim Sarajevo, ćevapi, burek ispod sača (i pita), žurke, after derneci… prosto mora da bude dobro. Još jedna fenomenalna stvar je da se sve odvija u hotelu, tako da nema trke i žurbe, jednostavno se spustite sprat ili dva niže. Idealno za nas koji volimo duže da spavamo, a i za neizlazak na snijeg u sitne sate, sandale u sred januara su definitivno in.
Februar je sad već rezervisan za ĐE PLEŠEŠ u Dubrovniku. Mlađani festival sa velikim potencijalom i enormnim entuzijazmom ekipe koja ga organizuje. To su ljudi koje morate zavoljeti, jednostavno nemate drugu opciju, jer su takvi kakvi jesu – čista LJUBAV. Za sada su tu samo regionalni instruktori, ali možete biti sigurni da je instruktorski to sami vrh onoga što region ima da ponudi. I ne, ne pričam ovo samo zato što su naši Ivana i Ivan dio instruktorske postave, to je slučaj sa većinom festivala o kojima ću pisati (trep trep). Već realno u regionu imamo fenomenalne instruktore kako kubanskih plesova, tako i senzuala. Ne zaboravite dovoljno rezervne garderobe, jer iako je zimski festival, žurke su itekako vrele. Jedina mana je što ovaj festival nije ljeti, pa se ne može iskoristiti lokacija (hotel 4* na plaži) na najbolji način. Ali to se lako zanemari.
Posle BiH i HR, u martu se selimo u SRB na ŠUMADIAS CUBANOS. E ovdje priča postaje još ozbiljnija kad je kalibar instruktora u pitanju. Iako je i ŠDC prilično mlađan festival (tek 3 godine postoje) uspjeli su da svake godine uz sjajne instruktore iz regiona dovedu i ponekog kubanskog instruktora/instruktorku iz samog svjetskog vrha. Većina radionica je posvećena kubanskim plesovima, ali ni senzual nije zapostavljen. Radionice se održavaju u fakultetskoj zgradi, a sve na 5 min hoda od samog centra grada, tako da je vrlo praktično za organizaciju. Izbor DJ-eva prosto ne ostavlja nikakvu sumnju u kvalitet žurki, a i plesni nivo vas ne može razočarati. Idealan festival ako želite kvalitet radionica, ali ne i gužve velikih festivala (samo računajte da neće dugo biti tako, kvalitet brzo privlači pažnju ;)).
April je mjesec za MANANA LJUBLJANA, kubanski festival koji mi je još nečekiran na „to go“ listi, što će se nadam se promijeniti već sledeće godine. Ovo je vrlo specifičan festival zbog svoje strukture. Za razliku od ostalih festivala na kojima imate veliki broj instruktora i više radionica koje se odvijaju u isto vrijeme, pa možete birati na koju vam se ide (ili psovati što ne možete da se klonirate hah), ovdje imate samo jednu u datom terminu. Svaki festivalski dan je posvećen jednom instruktoru ili instruktorskom paru i toga dana su samo njihove radionice. Što je donekle sjajna stvar jer zaista možete da se upoznate sa metodologijom i temom koju oni obrađuju, što je možda pristupačnije nego kada odete kod 6 različitih instruktora koji rade na različite načine u jednom danu. I da, ovo je prvi na listi „all cuban“ festivala, tu ne očekujte senzual. :D
Maj, proljeće i Novi Sad, ma kud ćeš bolje. Još kad je tu CUBANERO, žurka može da počne. Ovo je festival za koji me prvenstveno vežu vrlo posebne emocije, jer je bio prvi van CG koji sam posjetila, ali i zbog ekipe koja ga organizuje kao i salserosa iz NS. To su ljudi za koje ako znate da će biti na nekom festivalu, znate i da će provod biti fenomenalan. Samim tim ni njihov festival ne može biti ništa drugo osim spektakularan. Ovdje već pričamo o velikom festivalu koji postoji 13 godina, okuplja ljude sa svih strana svijeta i garantuje dobar provod. Puno sjajnih instruktora iz svih oblasti kubanskih plesova i senzuala, odlične radionice, odlične žurke, koncert na otvorenom, sve u svemu jedno nezaboravno iskustvo. Jedina mala mana mu je što sale za radionice nisu na istom mjestu, ali jesu u prihvatljivoj šetačkoj razdaljini i u centru grada. To je uglavnom problem svih velikih festivala, jer je prihvatljive prostore za taj broj ljudi jako teško naći. Mada to je nešto čega se sigurno nećete sjećati po povratku kući. Ako birate samo jedan festival u godini, a želite raznolikost i sve u jednom, moja preporuka definitivno ide njima.
Posle male pauze, dolazi avgust i vrijeme da se preselimo u Makedoniju. HOLA OHRID je sjajan ljetnji odmor za sve salserose željne provoda i plaže. Nije more, ali Ohridsko jezero je zaista sjajno mjesto za kupanje i odmaranje (i to kažem kao neko ko ne voli da se kupa u jezerima). Još jedan primarno kubanski festival, ali na kome se ni ljubitelji senzuala neće osjećati zapostavljeno. Sve se odvija u hotelu koji je na 5 min. od plaže, tako da nema nikakvih komplikacija za uživanje. Radionice su raznovrsne i kvalitetne, a žurke na terasi hotela su sjajan način za dočekati novi dan. Izbor kako instruktora, tako i dj-eva vas sigurno neće razočarati.
Jesen je prilično mirna dok ne dođe novembar i vrijeme za odlazak u Beograd. Ovo je momenat koji ja željno iščekujem iz godine u godinu i vrhunac svega što se dešava u toku godine. HAVANA EN BELGRADO!!! Festival o kome bih mogla da pričam danima i bez razmišljanja onaj koji bih izabrala ako bih imala samo jedan izbor u godini. Ovo je čisto kubanski festival, svi instruktori su isključivo Kubanci, dosta se pažnje posvećuje ostalim kubanskim plesovima, na žurkama je samo kubanska muzika i senzuala nema. Iz tih razloga nije preveliko interesovanje ljudi odavde za taj festival, ali ako želite da osjetite pravi duh kubanskog festivala, preko ovog u regionu nema. Instruktorska postava je sam vrh u svijetu kubanskih plesova, veoma kvalitetne radionice na kojima ćete sresti instruktore mnogih svjetskih škola. Fenomenalne žurke u sklopu kojih su i dva koncerta su savršena prilika za čuti najbolje kubanske bendove, uz čije pjesme više nego rado plešemo na žurkama. Na prvom izdanju koje sam ispratila sam imala sreću da slušam uživo omiljenu pjesmu i to je zaista nezaboravno iskustvo. Jedvačekanje 10og izdanja.
——–
Na svim ovim festivalima sam imala priliku da upoznam ljude iz svih krajeva svijeta, da steknem dobre prijatelje koje gledam rijetko, ali su veliki dio mog života i festivali su mjesto gdje se uvijek rado srijećemo. Smatram da je upravo to što ćete upoznati nove ljude, koji dijele istu ljubav prema plesu, najveći plus ovih događaja. Shvatićete koliko raznolikosti postoji u plesu i ako na prvi pogled svi plešemo iste figure. Koliko emocije može izazvati sam pogled na prepun podijum i koliko vas adrenalin i energija mogu držati na nogama, čak i kada mislite da nema šanse da izdržite taj tempo.
Detalje o svim ovim festivalima, kao i fotografije i video zapise, možete naći na njihovim stranicama, a klik na ime nekog od festivala o kojima sam pisala vas vodi na njihovu fb stranicu.
Za kraj želim da kažem veliko hvala svim ljudima koji stoje iza ovih festivala, puno ljubavi za sav rad i trud zahvaljujući kome mi možemo da se opustimo i uživamo maksimalno. HVALA NA SVEMU!
p.s. Znam da se pitate gdje je Cubamonte, ali valjda znate da to ne može u par rečenica. ;)