„Možete se smijati ako hoćete, ali da nije bilo njega svi bismo mi bili bez posla!“ Anibal Troilo
Popularnost D’Arienzovog orkestra nije prestala da raste ni nakon odlaska Biagia 1938, koga na klaviru nasleđuje ništa manje genijalan Juan Polito. U isto vrijeme je započela i saradnja sa vjerovatno najznačajnijim pjevačem ovog orkestra, Albertom Echagüeom. Sa kojim će u toku karijere povremeno raditi sve do kraja, snimajući zajedno preko 130 kompozicija. Echagüe je kao i svi pjevači koji su nastupali u D’Arienzovom orkestru imao ulogu „estribillista“ ili „chansonnier“ (pjevač refrena). D’Arienzov je bio jedan od prvih orkestara koji su uveli tu ulogu, smatrajući da je pjevač samo još jedan „instrument“ u orkestru. Oni bi pjevali samo mali dio teksta, obično strofu i refren sredinom, ili pred kraj pjesme. Za razliku od prethodnih perioda kada je pjevač pjevao cijelu pjesmu, a orkestar bio u pozadini i služio više da se istakne pjevač koji je tada bio glavna zvijezda.
Uz veliki uspijeh Kralj ritma nastavlja sa svojim stilom, ubrzavajući još više tempo sve do 1941. Ritam i živahni akcenti preovlađuju u odnosu na melodiju, koja je često samo sugestivna. Bandoneoni koji su sad brojniji od violina zauzimaju primarnu poziciju, dok klavir i dalje zadržava bitnu ulogu kompletirajući muzičku strukturu. Za samo dvije godine, u ovom sastavu, snimljeno je preko 40 kompozicija, među kojima su mnoge i danas omiljene među plesačima. „La Bruja„, „Mandria„, „Nada Mas„, „Ansiedad„, „No Mientas„, „El Vino Triste„, su samo neke od kompozicija na čije prve taktove će većina plesača potražiti onaj specijalni cabeceo i napuniti rondu rekordnom brzinom.
Ovaj savršen spoj talenata dolazi do kraha 1941. kada Polito odlučuje da radi samostalno i sa sobom odvodi čitav orkestar. D’Arienzo je prinuđen da opet stvori orkestar od nule, ali mu to ne oduzima puno vremena jer nagovara bandeonistu Hectora Varelu da preuzme njegov novooformljeni orkestar. Varela ostaje u orkestru kao glavni bandoneonista i aranžer. Zapošljavaju i pijanistu Fulvia Salamancu koji je tada imao samo 18 godina i već dobro poznatog violinistu Cayetana Puglisia. Sa ovim novim orkestrom će 1943. snimiti najprodavaniju ploču u tango istoriji. Sa „La cumparsita“ na jednoj i „La Puñalada“ na drugoj strani ova ploča je ’57. dostigla zlatni tiraž, prodata već tad u preko 10 miliona primjeraka.
Od ’42. ritam i tempo počinju da se mijenjaju u korist muzičkih fraza. Nekoliko orkestara je zaslužno za ovu promjenu, kao što je npr. Carlos Di Sarli koji koristi više violina i daje prioritet melodiji u odnosu na ritam. Ovog puta D’Arienzo je taj koji će ispratiti novi trend i malo usporavajući tempo izjednačiti melodiju sa ritmom, koji ostaje i dalje vrlo bitan. Pjevač Héctor Mauré ima ključnu ulogu u ovoj promjeni, zahvaljujući kontinuitetu svog fraziranja. Njegov glas lebdi iznad ritma i doprinosi ravnoteži između ritma i melodije. Kao rezultat su izašle mnoge sjajne kompozicije poput „El Olivo„, „Humillación„, „Tango Brujo„, „Si La Llegaran A Ver„, „Amarras„…
I mada ’44. opet dovodi u orkestar sjajnog Alberta Echagüea, ovaj period do kraja 40ih nije baš najbolji za orkestar. Svega nekoliko kompozicija iz tog perioda uspijevaju da se istaknu svojom snagom i energijom, kao „Cartón Junao“, „Barajando„, „Chichipía“ i „Farabute“.
Nakon Varelinog odlaska iz orkestra ’50e, brigu o aranžmanima preuzima pijanista Salamanca. I mada su u 40im usporili tempo, sa novim aranžmanima orkestar se vraća starom sjaju, ubrzava tempo i briljira. Počinju snimanjem novih instrumentala „El Simpático„, „Yapeyú„, „El Puntazo„ i „Independencia„. Orkestri su često snimali već postojeće kompozicije u novim aranžmanima, ističući tako promjene u orkestru, ili naglašavajući novog pjevača. Iz tih razloga ili zbog velikog napretka u tehnici snimanja, D’Arienzo je u toku 50ih ponovo snimio dosta već poznatih hitova u novom svjetlu. Ali jedna kompozicija iz tog perioda se naročito ističe. „La cumparsita“ iz ’51. je verzija koja se, po mnogima, smatra za zlatni standard. Možda i najčešće puštana verzija na završecima milongi širom svijeta, a iskusniji plesači znaju u dušu svaku pauzu u njoj. Svaki dio orkestra dolazi do izražaja u soloima klavira, violine, bandoneona, u ovoj razigranoj verziji najčuvenijeg tanga u istoriji.
Krajem 50ih je dobio poziv i blanko ček za njega i njegov orkestar da nastupaju u Japanu gdje su bili jako popularni (kao i sada). I ako je poziv stigao od samog cara D’Arienzo ga je odbio, zbog svog velikog straha od letjenja koji je uslijedio nakon Gardelove tragične smrti u avionskoj nesreći. Ovaj strah je glavni razlog zašto nije nastupao nigdje osim Argentine i Urugvaja, jer je putovanje bilo čim drugim zahtjevalo previše vremena na drumu ili vodi.
Do kraja svog stvaranja, a to je bilo do pred sami kraj njegovog života, je nastavio sa razvijanjem stila započetog u 50im. Simbolisali su ga vrlo kompleksni muzički aranžmani i izrazito dramatično pjevanje, sad već dajući dosta pažnje pjevaču, mada je snimio i dosta instrumentala. Nastavio je da snima i nastupa dok god je to bilo fizički izvodljivo. Krasio ga je veoma specifičan nastup, kako je već početkom 30ih prestao da svira, uvijek je bio ispred orkestra, prvo dirigujući palicom, a kasnije rukama. Zanos koji je imao u toku nastupa je bio fascinantan kako publici, tako i samim muzičarima. Ispod je video zapis sa jednog nastupa, veliki hit koji pjeva Osvaldo Ramos, još jedan sjajan vokal od mnogih koji su u nekom trenutku činili D’Arienzov orkestar.
„Moj orkestar je uvijek bio čvrst, sa energičnim i živahnim ritmom. Bilo je tako jer po meni tango ima tri stvari: ritam, izraz i nijanse. Orkestar mora imati, prije svega, život. Zbog toga je moj trajao više od 50 godina. I kada mi je Princ dao tu titulu, pomislio sam da je to u redu, da je u pravu.“ Citat iz poslednjeg intervjua koji je dao, svega mjesec dana prije smrti.
Neću ni pokušati da nabrojim sve muzičare i pjevače koji su prošli kroz njegov orkestar, jer ih je za 50 godina karijere bilo zaista puno. Tokom svoje duge karijere je snimio preko 1000 tangoa, valseva i milongi. Iskomponovao je 46, a napisao tekstove za 3 kompozicije. Nastupao u mnogim filmovima i televizijskim programima.
Njegova muzika i dalje diže sve plesače na podijum, gdje će zauvijek ostati Kralj ritma!
Ostali članci u serijalu: